Radovan

TKO SMO MI

Počeli smo 1994. godine s hektar i pol vinograda. To su bile stare loze malvazije u obiteljskim vinogradima oko našeg sela Radovani koje smo pomalo obnavljali i sadili nove. Ubrzo smo krenuli i s drugim sortama, pa smo 1996. posadili prve loze caberneta sauvignona.

KORAK PO KORAK DO VRHUNSKIH VINA

Obitelj Radovan

Počeli smo 1994. godine s hektar i pol vinograda. To su bile stare loze malvazije u obiteljskim vinogradima oko našeg sela Radovani koje smo pomalo obnavljali i sadili nove. Ubrzo smo krenuli i s drugim sortama, pa smo 1996. posadili prve loze caberneta sauvignona. Tada smo u podrumu imali stare, drvene bačve koje su već svoje dale, pa smo počeli kupovati nove, od inoksa. Vino smo prodavali u rinfuzi, a prve butelje napunili smo malvazijom iz berbe 1998. Te smo godine vrenje mošta kontrolirali hlađenjem pomoću jednog aparata za hlađenje piva, čista improvizacija, ali ta je malvazija dobila zlatnu medalju na Vinistri.
U tih će nekoliko rečenica početke postupnog, ali vrlo uspješnog vinarskog uzleta sažeti Franko Radovan iz sela Radovani na Višnjanštini. Ništa dramatičnog, ni spektakularnog, ali danas nerijetki vinoljupci kucaju na vrata obiteljskog podruma i kušaonice u Radovanima da bi na izvorištu uživali u Bakhovoj kapljici s Radovanovim potpisom.
Radovani su selo karakterističnih, velikih starih obiteljskih kuća, visokih ogradnih kamenih zidova i moćnih portuna od kovanog željeza koji su nekoć štitili od stokokradica. Smješteno je na blago prema moru i jugozapadu položenoj padini, na istarskoj crljenici, okruženo uređenim vinogradima, uzoranim njivama, hrastovim šumarcima… a po okolnim livadama raste samoniklo ljekovito bilje i, u bodljikavom grmu, istarska delicija – šparuga.

Četiri generacije

Obitelj Radovan korijene na ovim prostorima vuče još iz vremena Mletaka, kad je Venecija opustošenu Istru napučivala svojim podanicima s jadranskog jugoistoka i njegovog zaleđa, iz Dalmacije, Bosne, Boke kotorske… Kažu za Radovane da su Morlaci, ali davno je to bilo. No, vjerojatno se i tada familija, kao i danas, bavila poljoprivredom, pa se možda još iz tih vremena prenosi “vinski” gen…
Barem za četiri generacije naše familije se zna da su ovdje imale poljoprivredno gospodarstvo. Obrađivala se zemlja, gojila stoka, mi bismo rekli, tendilo se blago. Najviše su se ipak bavili lozama, ovo je vinogradarski kraj, a prodaja vina donosila je novac. U ovoj kući se za vrijeme Italije, između dva svjetska rata, znalo napraviti i 400 hektolitara vina godišnje, a o veličini ondašnjeg podruma svjedoči danas zazidana volta kroz koju bi volovi u nj dovukli pun voz grožđa, ispričat će Franko detalj iz vinogradarsko-vinarske prošlosti svoje familije.
Poslije Drugog svjetskog rata, agrarne reforme i svega što se događalo s istarskim selom općenito, vinogradi i proizvodnja su se smanjivali i u obitelji Radovan. Nakon desetljeća stagniranja privatnog vinogradarstva i vinarstva, promjenu su u Istri donijele devedesete godine prošlog stoljeća i generacije mladih, ambicioznih vinara s novim tehnologijama i pogledima. I Franko Radovan sa suprugom Danijelom krenuo je tim putem.

Šest sorti vina

U paleti imaju šest sorti vina, uz prevladavajuću malvaziju i spomenuti cabernet sauvignon tu su svjetski znane sorte – chardonnay, merlot, sauvignon bijeli (blanc) i domaći refošk. Uz mlada vina rade i barikirana, odležana u drvenim bačvama, onim francuskim od cijenjenog slavonskoga hrasta. I nije rijetko da se na etiketi nađe službena oznaka vrhunskog vina.
Godišnje napune oko 45 tisuća butelja, prodaju vino i u rinfuzi: restoranima, gostionicama, ali i svakom kupcu koji navrati u Radovane. Svi su dobrodošli. Butelje s prepoznatljivom, koloritnom i veselom etiketom vina Radovan s lastavicom raširenih krila kao “zaštitnim znakom”, koju je 1999. osmislio ugledni istarski dizajner i fotograf Sergio Gobbo, mogu se osim u restoranima naći i u vinotekama. Ponudu u supermarketima Franko izbjegava jer ne želi da mu vina zbog potencijalno lošijeg skladištenja i stajanja na policama izgube na kvaliteti. Zna da je dobro ime teško steći, a može se i bez vlastite krivice gdjekad izgubiti.
O kvaliteti pak govore i brojne zlatne medalje i priznanja na istarskim i nacionalnim vinskim smotrama, izložbama, sajmovima. U toj množini samozatajni i skromni Franko, iz kojeg je samohvalu teže izvući nego vrhunsko vino iz bobice grožđa, ipak će izdvojiti zlatnu medalju na Vinistri 2012. za refošk iz berbe 2009., koji je na toj najvećoj istarskoj vinskoj smotri bio najbolji u kategoriji odležanih vina te sorte.

NOVOSTI